“Svaki svetac ima proslost i svaki gresnik ima buducnost” Oskar Vajld
Dirigent je osoba koja u horu nosi najveću odgovornost kako za svoj stručan rad s ansamblom tako i za međuljudske odnose i čitav spektar drugih izazova i problema sa kojima će se neminovno susresti u svom radu. Često je potrebno da ima razvijene različite psihološke, sociološke, organizacione i komunikacijske veštine da bi uspešno vodio svoj horski sastav.
U prvom delu ovog članka koji možete pročitati ovde I dirigent je grešnik ( prvi deo). Kako upropastiti sopstvenu probu bilo je reči o „greškama“ dirigenta koje se mogu odraziti na produktivnost i kvalitet horskih proba, u nastavku još nekoliko izazova koji vrebaju dirigente.
Definiši cilj i fokusiraj se na njega
Pevanje hora u četiri zida je besmisleno. Vi kao dirigent to možete da radite samo ukoliko vas jako dobro plaćaju za to, što verovatno nije slučaj a i vaši pevači sigurno u tome neće naći zadovoljstvo i motivaciju. Hor, kao i svaki muzički izvođač potpun smisao dobija na sceni pred publikom.
Postavljanje cilja, tačan datum nastupa, koncerta, takmičenja i vama i horu postavlja rok za koji morate da postignete cilj. Najbolje je da napravite okvirni plan za celu sezonu u koji ćete lako moći da dodate i neke manje izmene i čvrsto se držite tog plana.
Ogledalce, ogledalce ko je….
Kada nema očiglednih rezultata hor će se osećati neuspešno. Niko se ne oseća dobro ukoliko ulaže vreme i trud a nema vidljivih pozitivnih rezultata, tada se obično traži krivac i naći će se u vama! Za rezultate odgovorni ste samo vi i ukoliko su oni izostali donosili ste loše odluke ili ste nedovoljno ili nekvalitetno radili.
Jako “klizav teren” za svakog dirigenta je da realno proceni kvalitet svog ansambla i nivoa interpretacije. Pristrasnost, velika želja za uspehom i dobrim rezultatima, začinjena sa malo ega, može lako da nam pomuti procenu. Bodrite i hvalite svoj hor ali im nemojte davati lažnu nadu da je sve savršeno i da su najbolji (kao ni vi) jer kako ćete im onda objasniti bilo šta manje od prvog mesta ili zlata na nekom takmičenju. Neki realan uspeh, zasluženo osvajanje drugog ili trećeg mesta pretvoriće se u “smak sveta” i neuspeh vašom krivicom.
I ko je kriv? Pa ti!
Ako se desio neki neuspeh ili veliki kiks tokom pevanja ne upuštajte se u okrivljavanja i optuživanja pevača. Ti si krivac jer nisi predvideo taj problem i posvetio se njegovom rešavanju, koliko god je potrebno i svim sredstvima, dok se ne reši.
Često se setim jedne situacije sa Omladinskim horom MŠ “Josif Marinković” na Republičkom takmičenju. Pevali smo interesantnu kompoziciju “Train” (Voz) i zaista smo voleli da je izvodimo sa sve koreografijom – imitiranje kretanja voza. Ali bilo je “jedno mesto”, jedan upad baritona na koji se nadovezuju ostali glasovi, koji nam je baš pravio problem na probama. Uvežbavali smo ga do poslednjeg trenutka, ali strah od njega je ostao i ja sam to znala. Na takmičenju je pevamo, sve zvuči sasvim dobro i približava se “taj upad”. Gledam baritone, gledaju oni mene širom otvorenih očiju i postaje mi sasvim jasno da će se blokirati i da ga neće otpevati. Stiže taj takt i ja otpevam melodiju umesto njih, ostali glasovi, pa i oni upadnu u svoje deonice i uspešno završimo kompoziciju. Naravno da mi je žiri zamerio, ali najviše sam zamerila sama sebi što sam njih dovela u situaciju da se uplaše i ceo hor izložim stresu i mogućem neuspehu zbog jednog nedovoljno uvežbanog mesta.
Kada napravite grešku, priznajte, ispravite je i izvucite pouku iz nje – odmah, i oprostite sebi.
I dirigent nekad padne u bedak
Pad motivacije je normalan, ona ne može uvek trajati istim intenzitetom. Trudite se da tih padova bude što manje i da što kraće traju. O načinima motivacije pevača sam već pričala ali moram da pomenem i ono što svi dobro znamo i ponekad osećamo, a to je da i dirigenti imaju svoje lične i profesionalne krize u motivaciji. Prevaziđite ih tako što će te preispitati, ponovo definisati i postaviti svoje ciljeve, motive i načine rada. Fokusirajte se na ono što je dobro i definišite svoj cilj, pokorite strahove i sumnje, i radite najbolje što možete.
“I najsporija osoba, ako ne izgubi iz vida svoj cilj, ide brže od one koja luta bez cilja”.
Titula “Miljenik dirigenta”
Bilo kakvo javno isticanje pojedinca ili miljenika dirigenta je pogrešno, dobar dirigent ističe važnost svakog pojedinca za uspešno izvođenje. Ahaaa….reče dirigent i ostade živ! Naravno da u horu postoje pevači koji su vam ipak jako važni, nose svoju deonicu, oslanjate se na njih kao i ostali pevači tog glasa i sasvim je u redu da ih javno pohvalite za njihov doprinos i odate im zasluženo priznanje. Uostalom i pevači to jako dobro znaju, poštuju i prihvataju. Verovatno u horu imate i nekog dobrog prijatelja sa kojim se i privatno više družite. Trudite se da vaše druženje nema za posledicu drugačiji tretman u horu. Miljenik dirigenta se postaje ako neki pevač ima drugačiji tretman od drugih, više mu se toleriše ili prosto on/ona sebi dopušta više od drugih jer zna da neće trpeti kritiku dirigenta. Nemojte upasti u ovu zamku kad tad će vam se “obiti o glavu”.
Nisi supermen – podeli zaduženja i odgovornost
“Pametna glava – stotinu ruku.”
To što si dirigent ne znači da imaš super – moći. Imaš dve ruke, ograničeno vreme i puno profesionalnog posla koji samo ti možeš da obaviš. Sigurno u horu postoje ljudi na koje možeš da se osloniš oko organinizacije i obaveza i koji bi to kvalitetno i rado obavili. Sređivanje nota, fascikli, garderobe, slikanje i snimanje nastupa, davanja izjava u medijima, traženje sponzora, pisanje projekata, vođenje sajta ili grupe/stranice hora na društvenim mrežama, organizacija putovanja i druženja … Potražite pomoć direktno, otvoreno, jasno definišite zadatke i ostanite otvoreni za dogovore. Ostaće vam više vremena i energije da vaše kapacitete usmerite na najbitnije zadatke.
Ego ili harizma
Naravno da imaš popriličan ego, čim možeš da staneš ispred ansambla i izađeš bez problema na scenu. Ego nam pomaže do određene granice ali ga moramo mudro držati pod stalnom kontrolom jer za čas može napraviti popriličan “dar-mar”. Kanališite ga u harizmu. Harizma nije rezervisana samo za slavne. Kad kažemo da neko poseduje harizmu onda obično mislimo da je energičan, odličan u komunikaciji i da ima sposobnost da druge ljude “zarazi” svojim idejama, entuzijazmom i vizijom. Ne morate biti slavna ličnost sa televizije, prošetati “crvenim tepihom” ili oduševiti svet nekom fantastičnom idejom da bi je imali. Ako mislite da je nemate onda je dobra vest da harizma može da se stekne i neguje vašim ophođenjem prema ljudima sa kojima sarađujete i komunicirate. Harizma je vaša doslednost i profesionalnost u radu, vaš lični stav prema pravim vrednostima. To će biti ono po čemu vas ljudi prepoznaju, vrednuju i pamte. Izgradi svoj unutrašnji sjaj.
Ego trip i kritika
“Problem sa većinom nas je što bismo radije bili uništeni pohvalama nego spašeni iskrenim kritikama.” – Norman Vincent Peale
0 Comments