“Život ima mnoga poglavlja za nas. Jedno loše poglavlje ne znači da je kraj knjige” – nepoznat
Horovi ćute već godinu dana
Kriza izazvana pandemijom virusa Korone uticala je na razne načine na živote ljudi a pogubno na horsko pevanje. Horski život u Srbiji je kao i u većini zemalja, stao. Saznanje da se virus prenosi aerosolima i kapljicama koje se šire vazduhom tokom disanja, govora, pevanja…. učinilo je horske probe potencijalno rizičnom aktivnošću i veliki broj, posebno ansambala sa većim brojem pevača, zbog zabrinutosti za zdravlje pevača, je prestao s radom.
Moji mornari, mešoviti hor “Pannonica” (oko 40 članova) uradio je dva virtuelna projekta i učestvovao na “online” takmičenjima. Družimo se u vajber grupi, nismo se okupljali.
Omladinski mešoviti hor MŠ “Josif Marinković” (oko 80 članova) snimili smo jedan virtuelni projekat i učestvovali na “on line” takmičenju i festivalu. Poslednji put javno smo pevali u smanjenom sastavu na 3. Festivalu omladinskih horova u Novom Sadu u oktobru 2020. godine. Probe se održavaju u malim grupama pod maskama. Nastava se odvija u skladu sa merama, malo u skoli, malo na daljinu, što za posledicu ima slab napredak i nedostatak motivacije.
Iz kontakata sa kolegama dirigentima dolazim do saznanja da kamerni horovi, crkveni horovi i manji dečiji horovi uz pridržavanje mera uspevaju da se organizuju i održe kontinuitet u radu.
![image 3](https://horiste.com/wp-content/uploads/2021/03/image-3.png)
Ne vidi se svetlosti na kraju tunela
Većinu horskih događaja ove godine je bilo teško odnosno nemoguće planirati, neki su pomereni ili otkazani, ukoliko su postojale mogućnosti održani u izmenjenom obliku ili uz pomoć digitalnih medija “on line”. Horski dirigenti i pevači pomno i zabrinuto prate situaciju, pogotovo jer je ona podložna stalnim promenama. Postoji opravdana zabrinutost gubitka veze sa pevačima, publikom, volje i motivacije za daljim radom. Ovako velika pevačka pauza sigurno će se odraziti i na vokalne sposobnosti pevača i sve zdravstvene, duhovne i socijalne benefite koje su imali od pevanja u horu. Žao mi je ako zvučim pesimistično, nije mi svojstveno ali je u ovom trenutku realno.
Izvesno je da će se globalna kriza ekonomskog sistema odraziti na kulturu i umetnost, fondove i konkurse koji su bili resursi za planiranje aktivnosti horskih projekata. Njene negativne efekte još nismo u stanju da sagledamo ali je sigurno da će se osećati u godinama pred nama.
![image 4](https://horiste.com/wp-content/uploads/2021/03/image-4.png)
Ipak, u pokušavaju da se iznađu načini prevazilaženja ove krizu pojavilie su se i nove ideje kako i dalje raditi ono što najviše volimo: pevati zajedno! Digitalni svet postao je naša realnost i od početka krize muzičari pa i horski dirigenti se upoznaju s velikim brojem digitalnih aplikacija i mrežnih platformi koje omogućavaju zajedničku interakciju više članova, međutim ni jedna od njih se nije pokazala kao pogodna za ostvarivanje kvalitetnih horskih proba. Razlog leži u kašnjenju zvuka zbog različite brzine protoka signala u internet mreži i neadekvatnih računarskih ili telefonskih uređaja kojima članovi hora raspolažu. Probe preko ovih aplikacija pevači su opisali kao nezanimljive i iscrpljujuće te su gubili interes. Veliki broj stručnjaka u svetu posvetio se pravljenju novih aplikacija i platformi za zajedničko muziciranje čije će korišćenje nama verovatno ostati nedostupno zbog troškova nabavke potrebne opreme.
![image 5](https://horiste.com/wp-content/uploads/2021/03/image-5.png)
Mogućnost pravljenja virtuelnog hora moguća je samo kroz pojedinačno snimanje i zajedničko montiranje snimaka. Nekoliko horova je na ovaj način realizovalo svoje virtuelne projekte i uzelo učešće u akciji #OstaniKodKuće koju je podržavao veliki broj muzičara. Međutim, osim zabavnog i kreativno provedenog vremena, medijske promocije ansambla i kratkoročnog zadovoljstva članova zbog ostvarenog projekta, ovakav način rada takođe nije trajno rešenje za rad horova. Posle jednog ili dva ovakva projekta interesovanje pevača opada.
Kao još jedna digitalna novina u horskom svetu pojavila su se i “on line” horska takmičenja. Horski festivali i takmičenja koja imaju već dugu tradiciju na ovaj način su želela da obezbede kontinuitet i održe kontakt sa izvođačima i publikom. Prijavljeni horovi takmiče se putem poslatih snimaka, uglavnom snimljenih 2019. i početkom 2020. godine. Na ovako koncipiranim takmičenjima vrlo je teško odrediti stvarni izvođački kvalitet hora jer se on prenosi bez direktnog utiska već preko medija – snimka, tako da kvalitet prezentacije ansambla može biti vrlo uslovljen kvalitetom i profesionalnošću opreme i dizajnera zvuka koji radi snimanje.
Emocije “živog” izvođenja, druženje na probi, magiju scene, aplauz publike, ništa ne može da zameni. Sa realnom zabrinutošću isčekujemo da li, kada i u kakvim uslovima ćemo moći da nastavimo sa radom koji smo do sada praktikovali.
Viđenje bliske budućnosti
Kao moguće i realno rešenje za rad horova u novonastaloj situaciji predlaže se rad u malim grupama uz poštovanje svih preporučenih mera zaštite i istraživanje novih prostora koji će svojim dimenzijama omogućiti veću bezbednost pevačima, kao što su hale različitih namena, holovi i industrijski prostori.
Bliska budućnost naklonjenija je kamernim horovima i vokalnim sastavima sa manjim brojem članova, tako da je rad sa muskim pevačkim sastavom “Pannonica” i pevanje u vokalnom kvartetu “Vita Brevis” moje momentalno zadovoljstvo, inspiracija i beg od stvarnosti i zahvalna sam na tome. Budućnost većih ansambala vrlo je neizvesna.
![image 6](https://horiste.com/wp-content/uploads/2021/03/image-6.png)
Ne želim da završim “u molu”, ili ako je već mol neka barem bude na kraju pikardijska terca, ljudi pevaju vekovima od kako su uspeli da artikulišu glas i želim da verujem da je ovo samo prolazna kriza koja nam teško pada. Tešim se da nije ove krize i silnog nedostajanja rada sa horovima, ja ne bih počela da pišem ovaj blog a on mi donosi veliko zadovoljstvo. Želim da skinemo maske i verujem da ćemo iz ove krize uskoro izaći svesniji nego ikada koliko nam je važno ono što smo podrazumevali da je normalno, dok nam nije oduzeto, da pevamo zajedno.
![image 7](https://horiste.com/wp-content/uploads/2021/03/image-7.png)
Članak je modifikovan iz autorskog teksta za Časopis „Mokranjac“ 2020.
0 Comments